Moj muž oleh Rumena Bužarovska

VE? PRVA NA HRVATSKI PREVEDENA ZBIRKA PRI?A MAKEDONSKE SPISATELJICE RUMENE BUŽAROVSKE, OSMICA, U HIPU JE OD NJE STVORILA REGIONALNU ZVIJEZDU, A NIJE TEŠKO PRETPOSTAVITI DA JE ?EKA I UGODNA, JOŠ ŠIRA, BAREM EUROPSKA, RECEPCIJA. Zbirka od jedanaest pri?a Moj muž za sada je vrhunac njezina pisanja. Sve pri?e ispripovijedale su vrlo razli?ite žene iz prvog lica, ali te se pri?e ti?u koliko njih toliko i njihove okoline, odnosa s muževima (jer jedino zajedni?ko im je to što su sve u brakovima, a jedna je ve? i sahranila svog muža), djecom, roditeljima, kolegama i prijateljima. Zbog toga se radi o galeriji iznimno upe?atljivih i precizno profiliranih likova i majstorskim kondenziranim d(r)amama, o psihološkim ali i socijalnim, s posebnom osjetljivoš?u na patrijarhat, portretima. Jer, govore?i o svojim brakovima i muževima – ginekolozima, pjesnicima, veleposlanicima, policajcima – govori se o profesijama i njihovim statusima, o odnosima mo?i – ve?ina ženskih likova ipak je zasjenjena i emotivno i socijalno zapuštena zbog prestiža njihovih muževa i njihovih profesija. Rumena Bužarovska bez pardona zadire i u dijelom tabuizirane teme: piše o majkama koje, eto, ne vole svoju djecu, koje su joj, samo da ne bude osude okoline, u stanju i iz nehata naštetiti. Zapravo, autorica prije istražuje tamno i nestabilno u likovima, volju za mo?i i priznanjem, kompromise koji život oduzimaju, iracionalizam ljubavi, ?ovjeka kao skup opre?nosti koje ra?aju unutarnju napetost. Sve je to ispisano u najboljem duhu ameri?ke kratkopri?aške ekonomije, najzahtjevnijim na?inom, jezikom obi?nih ljudi, mimo svake patetike, razorno i, valja priznati – istinito, jer je mjera istine u umjetnosti uvjerljivost koja se osje?a potkožno, tijelom.