Pogled u Bosnu oleh Jonathan Spratley

Matija Mažurani? (1817.-1881.), pripadnik glasovite književne, znanstvene i politi?ke obitelji koja je presudno obilježila hrvatsko 19. stolje?e, putopisac, avanturist i graditelj, autor je kratkog putopisa Pogled u Bosnu (1842.), kojega se smatra ponajboljim proznim djelom nastalim u vrijeme ilirskog preporoda. U dogovoru s bra?om Ivanom i Antunom Mažurani?em, 1839. godine Matija kre?e na put u Srbiju i Bosnu, koja je tada potpuno nepoznata, izolirana i egzoti?na provincija Osmanskog carstva, ne bi li izvidio na koji se na?in tamo može potaknuti nacionalni preporod i proširiti ideje ilirskog pokreta. Bosna i cijelo Tursko carstvo tada su u previranjima, potla?eni narodi ustaju jedni za drugima (Srbija, Crna Gora, Gr?ka, Bugarska), ali vijesti koje s istoka stižu nije bilo mogu?e provjeriti. Nakon povratka sljede?e godine, piše i 1842. u Gajevoj tiskari anonimno, zbog cenzure, premda je cijela ondašnja javnost znala tko iza knjige stoji, objavljuje knjižicu Pogled u Bosnu, putopis koji ?e ostati jedino njegovo objavljeno djelo – biser hrvatske proze (Tadija Smi?iklas) i najbolja proza našeg ilirskog doba (Slavko Ježi?). Za pojašnjenje kakav je taj pogled u to doba bio iz hrvatske perspektive, najbolje je citirati rije?i samoga autora iz predgovora djelu: Turska granica od prilike uzimaju? na najkratjoj linii nije dalje od Zagreba nego B?lovar, a malo dalje neg Varaždin ... a Karlov?anom je bliže turska granica neg Zagreb. ... pak sa svim tim malo je naših ikoliko izobraženih domorodacah, koji nebi više o Americi, Kini, Indii i. t. d., koješta znali pripov?dati, nego o Bosni. Uzrok tomu nije težko pogoditi. Pogled u Bosnu može se staviti u tadašnji romanti?arski europski kontekst kao djelo o egzoti?nom putovanju, protkano nacionalnim motivima i željom za emancipacijom. Presudan je njegov utjecaj na Ivana Mažurani?a i njegov spjev Smrt Smail-age ?engi?a (1846.), te izuzetan zna?aj za razvoj hrvatske pisane rije?i: to je prvo prozno djelo pisano štokavštinom za koju se zauzimaju ilirci. Knjižica je oduševila suvremenike i do danas ostala zanimljivo štivo. Donosimo je u izvornom pravopisu, s izvornim leksikom i stilom.