Hrvatske narodne bajke oleh Sanja Lovren?i?

Narodne pripovijesti i bajke može se ?itati na vrlo raznolike na?ine: jednostavno slijede?i pri?u i ?ude?i se onome što je neobi?no i smiju?i se onome što je smiješno u njoj, ili pak traže?i izvore i dublja zna?enja onoga što smo pro?itali. Svakome ?itatelju – bilo da se radi o djetetu ili odrasloj osobi – bajke imaju što ponuditi, te ostaju trajan izazov razli?itim tuma?ima. Zbog toga se u posljednjih nekoliko desetlje?a razvila cijela znanost koja se bavi prou?avanjem bajki. Tome je pak prethodio golemi posao bilježenja i prikupljanja starih pri?a. Znanstvenici – etnolozi – koji su u našim krajevima skupljali tradicijske pripovijetke zapisivali su ih onako kao što su im pripovijedali neki, sada ve? davni, pripovjeda?i: u razli?itim dijalektima i pomalo nerazumljivo govornicima suvremenog hrvatskog jezika. Te su pri?e zatim objavljene, u nekim knjigama koje nisu namijenjene djeci.?itaju?i ih, kao odrasla osoba i književnica, zaželjela na svoj na?in ispri?ati one koje su mi se najviše svidjele. Namjera mi je bila da ih tako dovedem do neke nove publike – ne više slušateljske kao neko?, nego ?itateljske – kako ne bi ostale zatvorene u ozbiljnim knjigama i dostupne samo istraživa?ima književnosti. Iako te pri?e izvorno nisu bile namijenjene djeci, ili barem ne u prvom redu djeci, moja ciljana publika jesu djeca. Stoga sam dijalekte pretvorila u standardni književni jezik, kako bi pri?e mogla ?itati djeca u svim krajevima Hrvatske i ispri?ala ih na jednostavan na?in.Privukle su me one koje su mi se u?inile neobi?nima zato što su razli?ite od ne?ega što je uobi?ajeno u najpoznatijim bajkama (poput onih bra?e Grimm) – tako je živahna Proždrlica prili?no druga?ija od onih junakinja koje ?ekaju spas u staklenom kov?egu ili u vukovom trbuhu. Pri?e o životinjama – a me?u njima mi je najdraža Zec, medvjed, ?ovjek i lisica – pomalo su luckaste, a drage su mi i one u kojima se na neki naopak na?in uspostavlja pravda, poput pri?e o slugi koji je naplatio gospodinu ili one u kojoj se jedan najmla?i sin dokazuje kao majstor razbojnik, ponovno na ra?un nekog grofa.Ve?ini pri?a koje sam ovom knjigom htjela poslati u novi život zajedni?ki je i humor – iznimka je Mala vila, ?ije je izvorište pomalo druga?ije od ostalih te se smatra bližom autorskoj umjetni?koj bajci. Pripovijedaju?i iznova ove stare pri?e, poneki detalj sam izmijenila (naj?eš?e tako da nitko ne strada), no i negdašnji pripovjeda?i uzimali su sebi tu slobodu, pa zato i postoje brojne varijante istih zapleta. Nadam se da ?e ih njihovi novi ?itatelji voljeti i na neki na?in prenijeti dalje. - Sanja Lovren?i?Lektira za 3. razred osnovne škole.