Janko Borislavi? oleh Y.E Liang

Ksaver Šandor Gjalski (1854.-1935.) jedan je od najzna?ajnijih pisaca hrvatskog realizma. U književnosti ostaje zabilježen kao raznovrstan pisac koji se uspješno nosio sa svim književnim i društvenim mijenama na prijelazu 19. u 20. stolje?e, te je, ostavši književno aktivan ?itavoga života, iza sebe ostavio tridesetak svezaka proze. Iako predstavnik realizma, kojemu je glavni uzor Turgenjev, Gjalski je u književnom radu me?u prvima nagovijestio moderne tendencije, pa se dijelom svog stvaralaštva uklopio i u to književno-stilsko razdoblje. Njegov cjelokupni opus važan je i kao društvena, politi?ka te kulturna kronika jednog burnog doba hrvatske povijesti. Najpoznatije mu je djelo zbirka pripovijetki Pod starim krovovima, objavljena 1886. godine s izvornim naslovom Pod starimi krovovi. Pri?e iz te zbirke, pisane u prvom licu, tematski su povezane idealiziranim prikazima staroga hrvatskog plemstva i njihovih života u zagorskim kurijama. Na temelju šopenhauerovske slike svijeta u kojoj se ?ovjek ne može suprotstaviti prirodnim zakonima te je time osu?en na patnju i bol, Gjalski stvara lik Janka Borislavi?a, intelektualca koji traga za samim sobom i svojim mjestom u društvu, da bi na kraju ostao razo?aran nemogu?noš?u pronalaženja duhovnog mira. Ovim djelom iz 1887. godine Gjalski otvara nove teme u hrvatskoj književnosti, koje ?e se kasnije na?i u središtu zanimanja pisaca moderne.